Mađari u nevolji
16.11.2007.
Ovu subotu je natjecanje Croatia Open, u taekwondo-u, natjecanje A kategorije ( najjača skupina).
Dakle dolazi mnogo zemalja sa svih kontinenata.
U petak je bila vaga. Tata, Marija i ja smo došli oko pola 7 te je sve prošlo u redu s kilama, nitko nije pao.
Dok smo tamo bili, jedna teta, nazvat ćemo ju Mara, zamolila tatu da vodimo zbunjene Mađare do Pizdine Gornje ( izmišljen naziv). Ja živim par kuća dalje pa smo naravno pristali.
Sreli smo se s Mađarima kod auta i rekli da ima 50 km od dvorane, u Zaprešiću, do njihovog smještaja. Od njih desetak, jedna cura je nešto malo spikala engleski pa sam joj mogla neke stvari reći, ali kad sam joj to za kilometražu rekla, malo su bili zbunjeni i zapanjeni.
I tako mi krenuli put Zagreba. Išli smo obilaznicom, jer da smo išli gradom možda bi se jedan od 2 auta pogubio, zastao na semaforu itd. Napokon dođemo na odredište. Izađemo iz auta i prvo primjetimo - nestalo struje u tom dijelu. Pas mater, koja sramota. U to dolazi čičica sa nekakvom prastarom baterijom i pita nas jel su to Mađari. Ja odgovorim da jesu. Pitam ga da li priča engleski ( po izričito kajkavskom gotovo sam bila 99% sigurna da ne ali...) i on
kaže da ne zna beknuti. Dakle, ne preostaje mi ostati dok se ne smjeste i uputiti ih u par stvari koje mi je čiča rekao.
Sve je do sad bilo koma ali da stvar bude gora, mene ženska pita kad je natjecanje, tj. u koliko sati počinje. Pa nemogu vjerovati, dođu iz Mađarske i ne informiraju se ništa. Ja sad zovem okolo, trošim svoju lovu na računu..., i kao između pola 10 i 10 - nitko nije bio siguran a trenericu koja točno zna nisam mogla dobiti. Gad demet. Ja ima kažem da ima je 10 zadnja ura jer sam već bila očajna. Nadam se da će doči pola sata prije jer je ispalo da počinje u pola 10.
I sad se ja živciram. Čak je tata predložio da se vratimo i kažemo im. Mama je pokušala zvati dolje upravu ali naravno nikoga nije bilo.
Ja sam učinila jako puno i ne vjerujem da će mi se sutra od glavešina itko zahvaliti, sve će ostati na "danke" Mađara koji su nas pozdravili na odlasku.
Fakat mi ih je žao.
Glavešine TKD-a, ovo vam je čista sramota. Da mene i tate nije bilo - kurca bi ovi našli Pizdinu Donju...
Ispričavam se na psovkama ali sam bijesna u toku pisanja ovog ajmo to nazvati putopisa. Imena su izmišljena. Ajme što će ljudi sada misliti o nama...
Izbori sa perspektive ne glasača
Prije svega da pojasnim naslov. Stavila sam ne glasač jer sam još maloljetna ( no ne zadugo) i nemam pravo glasa.
Sa svih strana smo okruženi plakatima sa nasmijanim licima političara, jinglovima koji pjevaju poznati pjevači, nekom vrstom kolportera koji uvaljuju razne letke i novine... zaista prestrašno. Evo, političari i sve koje zanima, sad ću vam ukratko opisati doživljaje tinejdžera na Hrvatsku Vladu i Hrvatsku općenito.
Prvo bih naglasila da su ljudi u vladi pohlepni. Ne mare oni za nas male građane, samo misle kako sebi omastiti brk. Onda ti isti ljudi upravljaju, među ostalom, i školstvom i učitelji/učiteljice uče malu djecu moralu, poštenju, dobroti... a sami ga se ne pridržavaju - licemjerno, fuj!
Oni imaju plaće 15 000+ tisuća kuna, plus to imaju na korištenje službene aute, plus piće na radnom mjestu, plus hrana na radnom mjestu, plus - da ne nabrajam više. Ja mislim da političari, i ljudi koji su se uspjeli malo obogatiti, lijepo, lagodno i luksuzno žive u RH, dok mi ostali živimo poprilično prosječno bez nekih privilegija i luksuznih stvarčica.
Ja, na primjer, volim putovanja. Međutim, ne mogu si to priuštiti budući da moji roditelji rade 3 mjeseca da skupe jednu ministarsku plaču. Ako ikada uspijem u životu, nadoknadit ću si to, ali nadam se da će to biti u nekoj drugoj zemlji, ne Hrvatskoj.
Da, tako je. Želim se odseliti. Dosta mi je ove jadne Hrvatske. Budući da pratim tehnologiju i sve vezano uz to, mislim da i ja ( kao i svi ostali Hrvati) zaslužujemo živjeti u 21. st., što se u RH rijetkima događa.
Ne volim pisati duge postove pa ću lagano završiti. Glavešine RH, dajte nam dostojan život ( ako ne znate, osvrnite se na život na Zapadu - tako se živi). zaista sam pomalo isfrustrirana sada kada sam se sjetila što sve Hrvati propuštaju...
Vidim da sam se odmakla od prvobitne teme, ali nije bitno, sve je to vezano iz izbore. Idem sada ispuhati nos u SDP-ove maramice koje su uvalili mojem jedanaestogodišnjem bratu.
